Radost življenja by Petra
Rižoto je jednostavno jelo bogate povijesti, a kada mu pružite vrijeme i poštovanje koje zaslužuje, nećete biti razočarani. Talijanska kuhinja bogata tradicijom, pravilima i tehnikama razvijenim do savršenstva u noninim kuhinjama nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a rižoto je neosporno jedan od njenih glavnih i najboljih predstavnika.
Žlica puna jeseni, tako bi nazvala ovu klasičnu kombinaciju utješnih, zemljanih okusa koji će vas zagrijati u sve hladnijim danima.
Miris i okus; premda nježniji, ipak imaju više životne snage, manje su stvarni, ali postojaniji, vjerniji, pa žive duže, kao da su duše, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanje, nadu, i kraj ruševina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena.
Marcel Proust
Ovaj tekst nije samo oda Hrvatskom Zagorju i mojim neiskvarenim dječjim uspomenama. Svatko od nas ima svoj čarobni kolačić koji oživljava najljepša sjećanja.
Ubrzo će i posljednja rajčica napustiti pozornicu pa smo posljednji pozdrav i zahvalu ljetu odlučili poslati s domaćom juhom od rajčica iz organskog uzgoja. Kad se u cijelu priču uplete bosiljak, čili, vinski ocat i prstohvat šećera, rezultat je jelo koje će vas zavesti svojim karakterom i pokazati vam da su dosadne juhe s puno brašna i ulja stvar prošlosti. Ako vam ostane bosiljka i malo dragocjenog vremena, napravite i pesto od bosiljka, koji će kao začin na vrhu juhe ili namazan na svježem kruhu zaokružiti ovo jelo u konkretan obrok. Za ovu priliku koristila sam prekrasnu sortu rajčice s Malog placa, crnu zebru, ali ako ne uspijete doći do nje mesnati šljivar će biti savršen izbor.
Ljube se ljube: rajčica + bosiljak
Kad se udruže mali, kuhaju se velike stvari. Sve je počelo kada su se jednom sreli Mali plac i mali Chef. Prvo su se nasmijali svojim imenima, a potom su započeli razgovor (koji još uvijek traje) o tradicionalnim proizvodima, samoniklom bilju, neočuvanim okusima i prirodnoj, stvarnoj hrani. Tako je nastala ova priča o obilju i pravim malim kulinarskim čudima. Sve namirnice u kuhinju malog Chefa pristižu s Malog placa koji godinama okuplja više od 450 malih lokalnih proizvođača i na taj način kontinuirano stvara platformu koja se zalaže za razvoj lokalnog gospodarstva, korištenje zdravih sezonskih namirnica, očuvanje okoliša i formiranje kvalitetnog i trajnog odnosa između prodavača i kupca.
Pratite nas jer ćemo vam se početkom svakog tjedna javljati direktno iz kuhinje s najfinijim i najinspirativnijim kreacijama za sretan stol i još sretnije vas.
Iako se rubrika Kaj imamo za ručak? prvenstveno posvećuje domaćim jelima naših mama i baka, subota je kao stvorena za brza i ukusna jela od tjestenine. Razlog tomu je činjenica da tjestenina ne podnosi podgrijavanje, posebno kad je riječ o carbonari. Grubi prijevod naziva ovog jela glasi na način rudara, a svoj naziv je vjerojatno dobila zahvaljujući komadićima crnog papra, posipanim po svilenkastom umaku od jaja, sira i pancete, koji asociraju na prašinu ugljena.
Pročitajte još
Ljudi u Hrvatskoj vole pričati o hrani, koja zajedno s pićem predstavlja veliki dio naše kulture. Pomalo sadistički, kako bi vjerojatno zvučila analiza psihologa, ljudi posebno vole pričati o hrani kada su gladni. U tim trenucima svi okusni pupoljci se izoštravaju, a kreativne izreke, poput Gladan sam ko vuk, Mogao bi vola pojesti ili Umrijet ću od gladi, frcaju na sve strane.
Pročitajte još
Asonanca, aliteracija, u mislima joj Grčka, šum šaša dok se šalša na špaheru krčka…
Nije se baš šalša slučajno našla u stihovima splitske grupe TBF-a. Uz pašticadu, pašta fažol i još nekoliko jela, šalša od pomidora predstavlja identitet svake dalmatinske kuće i njenog čovjeka. Jelo je to za koje ne postoji jedan pravi recept. Svaka kuća u Dalmaciji ima svoju verziju ovog ljetnog jela. Neki ju kuhaju na šporko bez skidanja kožice, drugi pak tvrde da u šalšu ide bijeli luk (češnjak) ali ne i kapula, treći stavljaju i jedno i drugo, dok je u mojoj verziji po preporuci jedne Dalmatinke prisutan češnjak i ljutika. Od dodatnih sastojaka najčešće se koristi peršin, bosiljak, mrkva i origano. Jedno je sigurno, esencija šalše je kvalitetna poma, čim slađa i mesnatija.
Pročitajte još
Talijanska kuhinja, poznata kao jedna od najboljih kuhinja na svijetu, istovremeno očarava svojom jednostavnošću i izaziva divljenje jer se tradicija pravog talijanskog ručka sastoji od čak 7 sljedova: antipasto (predjelo), primo piatto (prvo jelo), secondo piatto (drugo jelo), contorno (dodatak), insalata, formaggio e frutti (sir i voće), dolce (desert). Svaki pravi talijanski obrok započinje s antipasti. Doslovni prijevod je prije obroka, a pojam potječe od latinske riječi ante (prije) i pastus (obrok).
Pročitajte još
Okruglo pecivo, svježa salata, kriška rajčice, kolutići luka, sočan umak, a između svega toga dobar komad mljevenog mesa osnova su jednog od najpopularnijih jela svijeta. Iako se hamburger prije svega smatra američkim proizvodom, njegova povijest je i dalje zavijena velom tajne. Zanimljiva je činjenica da su već Egipćani uživali u mljevenom mesu, a danas prevladava teorija prema kojoj su krajem 19. stoljeća europski emigranti, koji su krenuli za Ameriku brodom iz Hamburga, prvi servirali brzo ispečeno meso s grila između dvije šnite kruha. Američki radnici u tvornicama prvi su popularizirali Hamburg steaks, koji se pokazao kao najučinkovitiji oblik brzog gableca. Moderni hamburger, kakvog danas poznajemo, stvoren je 1916. godine od strane kuhara Walter A. Andersona, koji je “dizajnirao” specijalno okruglo pecivo. U narednim desetljećima popularnost hamburgera je strelovito rasla, a kada su braća McDonald 1940-ih otvorili prvi burger bar drive in, sve ostalo postalo je povijest.
Danas vam u rubrici Kaj imamo za ručak? donosim recept za slatko, ili kako ga još mnogi nazivaju prisiljeno, zelje. Ovo je mamina verzija, koja u biti predstavlja kombinaciju slatkog zelja i kalje, budući da sadrži meso i krumpir. U slučaju da ne jedete meso slobodno ga izostavite, jer jelo i bez njega savršeno funkcionira.
Pročitajte još
