Moja priča

Skuhate fino domaće jelo, sjednete s bližnjima za stol i jedete ga. Jednostavno kako i zvuči. To je moj joie de vivre. Moja radost življenja.

Ovisno o raspoloženju, zvučnicima odjekuje glaščina Janis Joplin, psihodelični Jefferson Airplane ili pak melankolični zvuci francuskih šansona. Zasučem rukave i počinje moja igra bez granica, kreativni nered ili za moju mamu samo nered. Tih pola sata, a ponekad i pola dana, brige i problemi ne postoje. Kuhinja postaje moj atelje, a svaki lonac, protvan i tanjur slikarsko platno.

Cook for no reason other than to enjoy everyday life…

Pa da vam se  i predstavim. Zovem se Petra, povjesničar sam po struci, stara duša, razmišljam o hrani uvijek pa čak i kad spavam. Kao djevojčica maštala sam da postanem mesar. Hrana je uvijek bila bitan dio mog života, vjerojatno zato što je u mojoj obitelji najčešće pitanje za vrijeme ručka Što ćemo jesti sutra? Nisam profesionalna kuharica, a još manje profesionalna fotografkinja. Kroz sve ovo vodi me iskrena ljubav prema finoj i nepretencioznoj hrani, koja nas svaki dan iznova spaja za kuhinjskim stolom. Preko nje čuvamo obiteljske tradicije, ali i stvaramo neke nove. Otkrivamo tko smo, putujemo kroz prostor i vrijeme, a najvažnije od svega je da činimo sebe i naše bližnje sretnima. Pobornik  sam poznate parafraze Anthelmea Brillat-Savarina Ono si što jedeš. U pripremi jela i svojoj životnoj filozofiji ne oslanjam se na trendove koji se izmjenjuju u prehrani i kulinarstvu. Kuhanje ne treba biti fancy ili skupo da bi služilo svojoj svrsi. Jednostavan obrok pripremljen s kvalitetnim sezonskim namirnicama utječe na kvalitetu našeg života, uči nas zahvalnosti i strpljenju.

 Reci mi što jedeš, reći ću ti tko si!

Ideja o malom Chefu dugo je sazrijevala u meni. Glavna misao vodilja bila je pokrenuti blog na kojem ću prikazati stvarni stol i stvarne ljude, bez previše filozofije i namještanja. Od naziva bloga, tehničke realizacije, do svih tih silnih fotki, ništa ne bi bilo moguće bez divnih ljudi kojima sam okružena. Posebnu zahvalu upućujem svojoj sestri Jeleni, najstrpljivijoj osobi na svijetu, kroz čije umjetničko oko i nastaje većina fotografija.

Prepustite se hrani i njenoj pripremi svim osjetilima, a ako sam vam se svidjela krenite sa mnom u pripremu ležernog doručka, brzinskog čušpajza ili večere od nekoliko sljedova.