Iako su isprepletene prašne uličice danas asfaltirane, prileglim kućicama dodan je još pokoji kat i nova fasada, a i stanovništvo se poprilično izmijenilo, periferija je i dalje ostala posljednje utočište duha zagrebačkog radništva. Mjesto je to posebnog senzibiliteta ljudi iz susjedstva koje je neraskidivo povezala jednostavnost života, skromnost te podjednaka predanost poslu i zabavi s društvom. Upravo je takvo bilo i moje odrastanje na zagrebačkoj Trešnjevci, gdje je naše dvorište bilo glavni protagonist svih kvartovskih događanja. U njemu smo uz svibanjske trešnje davne ′98 s ponosom gledali utakmice naših Vatrenih, brčkali se u napuhanim bazenima maštajući o odlasku na daleko more. Suseda bu te došli na kavu? bilo je pitanje koje se postavljalo svakome tko bi prošao kraj lese. Osim maratonskih ispijanja kava, s dolaskom toplih dana dvorište bi postalo naša kuhinja i blagovaonica u jednom. Roštilj, kotlovina, peka ili pak fiš paprikaš iz kotla su i danas neizostavni dio naših vrtnih okupljanja. No ovaj vikend smo ipak htjeli nešto drugačije. Demokratskim glasanjem odluka je pala na pizzu. Iako je miješana pizza s naribanom šunkom iz Purgera i dalje svetinja (a ne bi vjerovali da su ju naši starci nakon odlaska iz kina Triglav jeli uz čašu mlijeka), ovaj put smo se ipak odlučili voditi zlatnim pravilom savršene pizze: manje je više! Osim klasične Napoletane, pesto genovese poslužio je kao baza mladom špinatu, sušenim rajčicama i kozjem siru, a tanko narezane ploškice krumpira marinirane u maslinovom ulju i svježem ružmarinu bile su glavna zvijezda bijele pizze. Sve su ispale fenomenalno, iako blagu prednost dajem Napoletani koja me oduševila. Recept za tijesto za pizzu sam prije nekoliko godina pročitala na blogu Andree Cukrov (blog Cukar) i nakon prvotnog oduševljenja činjenicom da i doma možeš napraviti tijesto kvalitetno kao ono iz pizzerije, cilj je bio napraviti čim bolje nadjeve za ovo božanstveno dobro tijesto. Nakon pizza osladili smo se ljetnom Pavlovom. Što reći o torti? Prozračna velika puslica nadjevena slatkom kremom od vrhnja i mascarponea, prelivena šumskim voćem. Poslužena uz cocktail Hugo bila je savršeni kraj još jedne priče iz dvorišta.