
Zimsko doba u bakinoj kuhinji bilo je posebno magično. Sezonu bi otvorilo kiseljenje zelja, dolazak tete Biserke iz Samobora značio bi da su na red došle krvavice, a nas klince posebno su veselile pole s bakine peći na drva. Cijela kuhinja je izgledala poput uigrane manufakture. Kad su temperature postale prave zimske baka bi napravila hladetinu, slanina se topila za čvarke, a miris nadigle germe bio je uvertira u klofanje tijesta za orehnjaču i makovnjaču.
Baka je sve radila od oka, s gotovo nestvarnom lakoćom. Uvijek je ponavljala da kuhinja mora biti dobro ugrijana, sve namirnice, pa čak i zdjela u kojoj ćemo klofati tijesto, moraju biti topli. I najbitnije od svega za dobru orehnjaču i makovnjaču bitna je bogata i sočna fila.
Senzacija zgotovljenog jela ne ovisi samo u strogom praćenju recepta, nego i o ljubavi koju darujemo hrani tijekom njene pripreme...

Magično blagdansko ozračje, ispunjeno bojama, mirisima i okusima, polako jenjava, ali za pripremu domaće orehnjače i makovnjače nikada nije kasno:)