Već dulje vrijeme razmišljam s kojim jelima bi najbolje predstavila klasični nedjeljni ručak Zagrepčana. Koji su to specijaliteti koje su za malim šparetima brižno spremale naše mame i bake i koje danas nazivaju pomodnim nazivom “comfort food” iliti “hrana za utjehu”. U razmišljanju o tome, nemoguće je ne sjetiti se najpoznatijeg zagrebačkog kroničara, Zvonimira Milčeca, koji je u tradicionalni zagrebački nedjeljni ručak uvrstio ajngemahtec juhu, pohanu piletinu i rizi-biti, prajzericu salatu i London šnite. Iako su ovi recepti nebrojno puta bili dio našeg nedjeljnog stola, danas vam donosim recept za goveđi rep s pire krumpirom i šnenokle. Tradicionalni purgerski recepti u današnjoj izvedbi prezentirani su na moderniji način. Goveđi rep krčkali smo dobrih 4 sata u pećnici, klasični pire krumpir obogatili smo sa sirom i češnjakom, a šnenokle smo ušminkali s listićima kokosa i sjeckanim bademom.
“Hrana za utjehu” ili “comfort food” izraz je koji se sve češće koristi među ljubiteljima hrane. Izraz koji je produkt modernog vremena, odnosi se na jela iz djetinjstva koja su nam brižno pripremale naše mame i bake, a povezuje ih skromna rustikalnost.
Dugo kuhani goveđi rep stvoren je za spore nedjelje. Cijela priča započinje s prženjem komada mesa uvaljanih u brašno. Nikako nemojte preskočiti ovaj korak, jer okus karameliziranog mesa koji ćete dobiti je čisti blagoslov. Pustite da pećnica napravi najteži posao, a nagrada za vaše strpljene je bogat gulaš koji vrijedi čekati. Iako meso doslovce pada s kosti, dio iskustva jedenja goveđeg repa je uživanje u kostima. Pa vam je i moj savjet da meso ne otkoštavate. Savršeni prilog ovome jelu su žganci, široki rezanci ili pire krumpir na koji sam se i sama odlučila. Danas vam donosim recept za najbolji pire krumpir koji sam ikada probala. Zahvaljujući siru, krumpir je bogat teksturom te je pripremljen na ovaj način zvijezda svih priloga. Nakon bogatog glavnog jela osladili smo se šnenoklama, austrijskim specijalitetom koji se u tolikoj mjeri udomaćio u našim krajevima da ga s pravom možemo svrstati pod zagrebački desert.