TA ČUDESNA ZEMLJA ISTRA

Ovo je priča koja počinje s doručkom. Točnije rečeno kasnijim doručkom ili pomodno nazvanim brunchom. No bio je to sve samo ne uobičajeni doručak. Subota, idealni vremenski uvjeti i moj 28 rođendan koji smo odlučili proslaviti u unutrašnjosti Istre.

Kad se priča o Istri dopuštena je samo upotreba superlativa. Ona je mjesto proizvodnje najdelikatnijeg pršuta, stanište najcjenjenijih tartufa, dom vječnih maslinika i autohtonih sorti vina. Tu se mistične šume sljubljuju s pitomim livadama, a impresivni pogledi s uzdignutih srednjovjekovnih gradića vam istovremeno ubrzavaju otkucaje srca i pružaju osjećaj spokoja. Nepravedno su je godinama nazivali hrvatskom Toskanom i Provansom, jer njezina najveća ljepota proizlazi iz činjenice da je uvijek sačuvala sebe. Istra je zadržala svoju izvornost i nije u konstantnoj potrazi za nečim pomodnim. Nenametljiva ljubaznost, šarmantni naglasak, trud i zalaganje istarskog čovjeka stvari su koje vas itekako privlače u ovu prozapadnu regiju.

Nakon tri sata vožnje, koju je obilježilo maratonsko ljuštenje pistacija, inače obiteljska tradicija kojom smo tata i ja zarazili sve ostale, stigli smo u Motovun. Prva stanica konoba Mondo. Svjetsku slavu stekla je recenzijom jednog od najpoznatijih gastrokritičara koja je objavljena u NY Timesu, a glasila je Najbolji restoran do kojega možda nikada nećete doći. Ovo je bio moj drugi posjet Mondu, a nadam se ne i posljednji. Kremozna palenta s velikodušno narezanim listićima crnog tartufa dokazala je zašto je to podzemno blago toliko cijenjeno.

Nakon Motovuna odlučili smo obići još nekoliko skrivenih dragulja istarske unutrašnjosti. Svako to malo mjestašce naoko djeluje isto, ali svako zrači svojom unikatnom energijom. Iz grada filmskog festivala i legendi o divovima otišli smo u Grožnjan, gdje smo nakon otkačenih 5 minuta shvatili zašto ga krasi nadimak grad umjetnika. Za razliku od hippy atmosfere Grožnjana, u Završju kao da je vrijeme stalo davnih godina. U konačnici smo došli do Oprtlja gdje imate osjećaj da ste došli u neki sasvim drugi svijet. Cijelo mjesto je kulisa nizozemske umjetnice Minke van Ingen u čijem ateljeu možete kupiti rukotvorine poput staklenih vaza, fotografija Oprtlja i štrikanih podmetača.

Nakon ugodne šetnje istarskim gradićima, energija od palente s tartufima je bila u potpunosti potrošena te smo hitno trebali novu porciju istarskih delicija. Hedonistički kompas je pokazivao u smjeru agroturizma Tončić, seoskog gospodarstva koje vam pruža sve što očekujete od spoja prirode, gastroturizma i ugodnog druženja s bližnjima. Stres svakodnevnog života topi se u panoramskom pogledu na Ćićariju i dolinu rijeke Mirne. Cijelo domaćinstvo vodi radišna obitelj. Oni su primjer poduzetništva koji je u Hrvatskoj rijetkost. I dok cijeli tjedan marljivo rade na zemlji, od petka do nedjelje otvaraju vrata svog skrivenog carstva. Gosti su im Talijani, Slovenci, Englezi, a neki čak dolaze iz daleke Amerike samo kako bi uživali u blagodatima ovog raja na zemlji. Jelovnik ne postoji! Kroz ponudu, koja se zasniva prije svega na sezonskim namirnicama i domaćim proizvodima, vodi vas ljubazno i opušteno, ali nadasve profesionalno osoblje. Poslužuju isključivo autohtonu istarsku hranu, a glavna zvijezda oko koje se vrti cijela ova mala galaksija je autohtona namirnica. Najbitnije od svega je da ovdje ne jedete restoransku, već pravu domaću hranu. Njihova vizija ide toliko daleko da ovdje ne možete naručiti Coca Colu ili neku drugu umjetno stvorenu prehrambenu namirnicu. Kod Tončića se ne jede na brzinu. Iza svakog slijeda, fascinantni prirodni pejzaži vas pozivaju na predah i šetnju s čašom vina u ruci.

Za početak će vam ponuditi fritaju sa šparogama ili tartufima, a savršenstvo takvog jela upotpunit će domaći kruh, vrhunsko maslinovo ulje i konobar koji će vas potaknuti da neprestano toćate po tanjuru i zadovoljavate sve potrebe vašeg nepca. Nakon fritaje na stol dolaze domaći suhomesnati proizvodi, kozji sirevi i masline, a njihovu kvalitetu najbolje svjedoče nagrade koje osvajaju. Juha od kopriva savršeno umiruje želudac i priprema vas za raskošnu ponudu domaćih tjestenina. Fuži s tartufima, ravioli sa sirom u umaku od šparoga te njoki s boškarinom dovode u pitanje vaše dosadašnje poimanje kvalitetne tjestenine, jer nakon ovog iskustva promijenit ćete sve ljestvice ocjenjivanja budućih jela s tjesteninom. Ponudili su nam i mesne delicije, no već punih trbuha odlučili smo sačuvati vlastito hedonističko dostojanstvo (tanjur dobre hrane mora biti vraćen prazan!), a nismo ni zaboravili da moramo ostaviti malo prostora za tortu od sira, krostatu od jabuka i bezglutensku čokoladnu tortu s narančama. Nakon slatkih muka, ostalo nam je samo nazdraviti s konobarom uz čašicu domaćeg teranina. Vjerojatno mislite da si svu tu divotu ne možete priuštiti, a jedina istina je da u Zagrebu po razvikanim talijanskim restoranima za cijenu svega ovoga možete dobiti tek porciju osrednje tjestenine.

Tončić je puno više od fine hrane. Opuštenost, nonšalancija i skrbnost ovih ljudi zaslužuju u najmanju ruku poštovanje i zahvalnost.

Izlet u Istru bio je u najmanju ruku inspirativan. Dobili smo sve što smo htjeli, čak i više od toga. Inspirirana bojama, okusima i mirisima te čudesne zemlje odlučila sam pripremiti buketić od šparoga omotan istarskim pršutom te raviole punjene ricottom u umaku od smeđeg maslaca. Recepti su izazvali oduševljenje kod mojih ukućana.

Uživajte u receptima i donesite dašak Istre i na vlastite tanjure!