BRAČKI BRUDET

škampi

Ljudi u Hrvatskoj vole pričati o hrani, koja zajedno s pićem predstavlja veliki dio naše kulture. Pomalo sadistički, kako bi vjerojatno zvučila analiza psihologa, ljudi posebno vole pričati o hrani kada su gladni. U tim trenucima svi okusni pupoljci se izoštravaju, a kreativne izreke, poput Gladan sam ko vuk, Mogao bi vola pojesti ili Umrijet ću od gladi, frcaju na sve strane.
Pročitajte još

KAJ IMAMO ZA RUČAK? – ŠALŠA OD POMIDORA

šalša od pomidora

Asonanca, aliteracija, u mislima joj Grčka, šum šaša dok se šalša na špaheru krčka…

Nije se baš šalša slučajno našla u stihovima splitske grupe TBF-a. Uz pašticadu, pašta fažol i još nekoliko jela, šalša od pomidora predstavlja identitet svake dalmatinske kuće i njenog čovjeka.  Jelo je to za koje ne postoji jedan pravi recept. Svaka kuća u Dalmaciji ima svoju verziju ovog ljetnog jela. Neki ju kuhaju na šporko bez skidanja kožice, drugi pak tvrde da u šalšu ide bijeli luk (češnjak) ali ne i kapula, treći stavljaju i jedno i drugo, dok je u mojoj verziji po preporuci jedne Dalmatinke prisutan češnjak i ljutika. Od dodatnih sastojaka najčešće se koristi peršin, bosiljak, mrkva i origano. Jedno je sigurno, esencija šalše je kvalitetna poma, čim slađa i mesnatija.
Pročitajte još

UMJETNOST POČETKA – TALIJANSKI ANTIPASTO

talijanski antipasto

Talijanska kuhinja, poznata kao jedna od najboljih kuhinja na svijetu, istovremeno očarava svojom jednostavnošću i izaziva divljenje jer se tradicija pravog talijanskog ručka sastoji od čak 7 sljedova: antipasto (predjelo), primo piatto (prvo jelo), secondo piatto (drugo jelo), contorno (dodatak), insalata, formaggio e frutti (sir i voće), dolce (desert). Svaki pravi talijanski obrok započinje s antipasti. Doslovni prijevod je prije obroka, a pojam potječe od latinske riječi ante (prije) i pastus (obrok).
Pročitajte još

PUB STYLE BURGERI

Okruglo pecivo, svježa salata, kriška rajčice, kolutići luka, sočan umak, a između svega toga dobar komad mljevenog mesa osnova su jednog od najpopularnijih jela svijeta. Iako se hamburger prije svega smatra američkim proizvodom, njegova povijest je i dalje zavijena velom tajne. Zanimljiva je činjenica da su već Egipćani uživali u mljevenom mesu, a danas prevladava teorija prema kojoj su krajem 19. stoljeća europski emigranti, koji su krenuli za Ameriku brodom iz Hamburga, prvi servirali brzo ispečeno meso s grila između dvije šnite kruha. Američki radnici u tvornicama prvi su popularizirali Hamburg steaks, koji se pokazao kao najučinkovitiji oblik brzog gableca. Moderni hamburger, kakvog danas poznajemo, stvoren je 1916. godine od strane kuhara Walter A. Andersona, koji je “dizajnirao” specijalno okruglo pecivo. U narednim desetljećima popularnost hamburgera je strelovito rasla, a kada su braća McDonald 1940-ih otvorili prvi burger bar drive in, sve ostalo postalo je povijest.

Domaći hamburger
Pročitajte još

KAJ IMAMO ZA RUČAK? – SLATKO ZELJE

Slatko zelje

Danas vam u rubrici Kaj imamo za ručak? donosim recept za slatko, ili kako ga još mnogi nazivaju prisiljeno, zelje. Ovo je mamina verzija, koja u biti predstavlja kombinaciju slatkog zelja i kalje, budući da sadrži meso i krumpir. U slučaju da ne jedete meso slobodno ga izostavite, jer jelo i bez njega savršeno funkcionira.
Pročitajte još

PRIČE I PIZZE IZ ZAGREBAČKOG DVORIŠTA

Zagrebačka periferija bila je svojim nastankom i širenjem, svojim vijugavim i isprepletenim prašnim uličicama, niskim uz zemlju prileglim kućicama i malim vrtovima, svojim stanovnicima, ljudima različitih, a opet sličnih životnih puteva i sudbina, načinom njihovog života, njihovim radostima i tugama, nešto više i složenije od urbanističke definicije predgrađa. Negdašnja zagrebačka periferija imala je svoju posebnu fizionomiju i dušu. (Božidar Perharić – Neizmišljene priče s negdašnje periferije)

Dvorište na zagrebačkoj periferiji
Pročitajte još

FRANCUSKA VEČER

Zemlja u kojoj se vino smatra prehrambenim proizvodom, gdje fraza “pojesti nešto s nogu” ne postoji, jedan od najvećih nacionalnih simbola je maslac, a sirevi se poslužuju za desert, svjetska je vodeća gastronomska sila i kolijevka kulinarske umjetnosti. I ako pomislite da neko jelo nije nastalo upravo u Francuskoj, vjerojatno griješite. U Francuskoj je objavljena prva kuharica, francuski dvor je prvi uveo pravila ponašanja za stolom i san gotovo svakog chefa je da svoj zanat izbrusi upravo u ovoj zemlji.

francuska večera
Pročitajte još

KAJ IMAMO ZA RUČAK?

Kaj imamo za ručak? pitanje je s kojim smo nas četvero redovno bacali mamu u očaj. Kad smo ga postavljali ko klinci molili smo boga da odgovor ne bude mahune čušpajz, jer smo znali da jedino što nam u tom slučaju preostaje jest kontraofenziva vraćanja tih istih mahuna iz tanjura nazad u lonac. Zatim smo malo narasli, prioriteti, želje i pozdravi su se promijenili te smo postali zahvalni upravo na tim domaćim i zdravim objedima. Koliko god je lijepo tu i tamo pojesti nešto u restoranu, ili kod kuće za vikend nakuhavati kerefeke, svakidašnji kuhani ručak ili večera temelj su našeg zdravlja.
Pročitajte još

RANORANILAČKI DOLAC I ČOKOLADNI TART ZA LIJENA NEDJELJNA POSLIJEPODNEVA

Dolac je najljepši, najmonumentalniji spomenik klopi, što ga Zagreb ima. Za gurmane ta je stara tržnica isto što i za bogomoljce katedrala. (Zvonimir Milčec)

Tapkanje po mokrom podu ribarnice s bakom, studentski dani provedeni u stanu Marije Jurić Zagorke i smirujuće nedjelje s mamom najživlje su uspomene koje me vežu uz kraljicu zagrebačkih tržnica. Možda sam postala prestara za izvođenje umjetničkog klizanja u ribarnici, studentskim danima je nažalost došao kraj, ali barem dva puta mjesečno mama i ja nedjeljom idemo na Dolac. Ritual je to koji nikada ne gubi na važnosti, nikada ne postaje tlaka i baš poput svih rituala stvara ovisnost.

Pročitajte još

TA ČUDESNA ZEMLJA ISTRA

Ovo je priča koja počinje s doručkom. Točnije rečeno kasnijim doručkom ili pomodno nazvanim brunchom. No bio je to sve samo ne uobičajeni doručak. Subota, idealni vremenski uvjeti i moj 28 rođendan koji smo odlučili proslaviti u unutrašnjosti Istre.

Kad se priča o Istri dopuštena je samo upotreba superlativa. Ona je mjesto proizvodnje najdelikatnijeg pršuta, stanište najcjenjenijih tartufa, dom vječnih maslinika i autohtonih sorti vina. Tu se mistične šume sljubljuju s pitomim livadama, a impresivni pogledi s uzdignutih srednjovjekovnih gradića vam istovremeno ubrzavaju otkucaje srca i pružaju osjećaj spokoja. Nepravedno su je godinama nazivali hrvatskom Toskanom i Provansom, jer njezina najveća ljepota proizlazi iz činjenice da je uvijek sačuvala sebe. Istra je zadržala svoju izvornost i nije u konstantnoj potrazi za nečim pomodnim. Nenametljiva ljubaznost, šarmantni naglasak, trud i zalaganje istarskog čovjeka stvari su koje vas itekako privlače u ovu prozapadnu regiju.

Pročitajte još